Besmisleno

“Ne podiži ruke od svog djela.”

Dali volim sebe?
Mogli bi reći, naravno da se volim.
Dali je to uistinu istina?
Sjetimo se mnogih stvari koje radimo protiv sebe. Opterećujemo se često bespotrebno. Strogi smo prema sebi. Može se reći da zanemarujemo svoje tijelo, često bez razmišljanja o posljedicama. Sve je to dio razmišljanja u svakodnevici.
Kako pobuditi osjećaje odgovornosti prema sebi? Kako probuditi ljubav prema sebi, kada smo jako kritični prema sebi. Sva ta pitanja su česta i normalna. Mnoge stvari u životu čovjeku nameću sve veće ljestvice mjerila, po kojima bi se trebao ravnati. U poslu, u ljubavi, u izgledu, u društvenom i obiteljskom životu.
Sve te ljestvice mogu biti drugačije od naših identiteta. Može se javiti kriza identiteta. Teške riječi za objasniti, zar ne! To sam tako nazvao da bi probudio razmišljanje. Naš identitet je često tajna, možemo znati u čemu smo dobri i kako se ponašamo, ali većinu stvari ne poznajemo iz svog identiteta. Zašto da se zamaramo, pustimo da otkrivamo detalje svog identiteta kroz vlastiti razvoj i djela koja iz njega proizlaze.

Nije misao ključ produktivnosti i krajnje realizacije uspješnog rješenja,  nisu promišljanja završne riječi u našim srcima,  već trenutak spoznaje oslobođene suštine koja nastaje uslijed niza misli,  ostvarujući istinu.

Naslov naslovne slike, “ne podiži ruku na svoje djelo” odnosi se na djelo svoga života i svih dobrih kreacija njemu.