Probudi se, pokreni se i probudi ono što spava u tebi. U današnje vrijeme, uspavanost je prisutna u svim područjima života. Ne mislim samo na fizičku uspavanost, već i na nedostatak motivacije, umor, dekoncentriranost, dezorijentiranost u životu te nedostatak jasno definiranih ciljeva.
U ovom tekstu ću prikazati, na vizualan način, važnost dinamike kretanja, koja nije samo fizičke, nego i mentalne prirode. U mentalnom kretanju se nalaze naše misli, osjećaji, motivi, želje i potrebe. Način na koji ove riječi vibriraju u našoj svijesti ovisi o svakom pojedincu. Zamislimo osjećaj uzbuđenja kada nešto spoznamo, naučimo i ostvarimo. To je osjećaj kojim bi se trebali pokrenuti kako bismo stvarali.
Čvrsti temelji su važni za naš napredak i osjećaj sigurnosti, ali tu se misli na čvrstinu i sigurnost naših ciljeva i odlučnosti. Nestabilnost je upravo pokretač oplemenjenog stava i pozitivnog ritma kretanja u svakodnevici, što rezultira napretkom. Svaki napredak, bilo osobni ili zajednički, pokrenut je iz prvotnog nauma, a motivirani poticaj je vjetar u leđa.
Spomenuo bih “ubod motivacije”, što bismo mogli usporediti s nemirnim stanjem uma, koji stalno želi nešto ostvariti. To se može usporediti s nemirnim osjećajem iz kojeg se rađa kreativnost. Ovdje spominjem nemir u kontekstu motivacije, koji se može nazvati i stvaralačkom potrebom.
Ubod motivacije ostvaruje vatru ostvarenja. Vatra ostvarenja umiruje naša srca.
“Nemir radi oplemenjenja”
Prevelika sigurnost i udobnost dovode do pasivnosti koja ne doprinosi stvaranju, a za tim svatko čezne.
Stvaranje je dio naše prirode i važno je probuditi ga.