Koncentrična jezgra

Koncentrična jezgra djelovanja, širi se čovjekovim umom, djelujući i u tijelu, te utječući na okolinu.

Magnetičnost uslijed upečatljive jezgre osjećaja koja se širi uzbuđujući um čovjeka, dok se ne smiri.

Zato postoji mjesto i vrijeme za djela čovječja.

Misaona koncentričnost, skup je misaonih procesa koji se javljaju kada doživljavamo upečatljive misli, misli koje su povezane s osjećajima. Upečatljive misli mogu biti i misli povezane za aktivnostima i osjećajima tijela, kroz užitke, bolesti i druga mentalna i fizička stanja.
Zašto je važno izražavati u ovoj objavi te karakteristike? Zato što upravo te aktivnosti oblikuju misli i svakodnevicu. Česta izloženost raznim utjecajima ostvaruje rutinu koja prelazi u podsvjesno stanje, mogli bi ga nazvati, uspavano stanje.
Uglavnom nećemo ići tolik ozbiljno, zar ne, svrha je samo dati pozitivan uvid u svakodnevicu svakog od nas pojedinačno. Da! Pojedinačno! Pojedinačno ovdje znači da svako tko čita sudjeluje u originalnom preuzimanju misaonih procesa koji proizlaze iz ovog teksta, i tiče se samo onoga tko to preuzima. Znači svatko od Vas je važan. Tebi se obraćam! Prijateljski naravno.
Htio bih postići prisnost i jednu vrstu pozitivne interakcije sa svima, koji se kroz sadržaj povezuju s onime što kreiram, i tako ponizno se zahvaljujem na svima koji konzumiraju sadržaje ovog bloga.
Uklapaju se primjerice u umjetnička područja, ali i u druga područja gdje mogu djelovati sukladno svom stvaralaštvu. “Oslobađajuće instrukcije”, vlastite naredbe upućene sebi, su dio pokretne snage poticaja. Zaključak ove rečenice bi bio da, iako imamo poteškoće, iako nam je um dekoncentriran, iako smo na drugim područjima slabi, uvijek se to može pretvoriti u pozitivnu snagu i tako djelovati na nas i druge.

Probudi se i pokreni

Probudi se, pokreni se i probudi ono što spava u tebi. U današnje vrijeme, uspavanost je prisutna u svim područjima života. Ne mislim samo na fizičku uspavanost, već i na nedostatak motivacije, umor, dekoncentriranost, dezorijentiranost u životu te nedostatak jasno definiranih ciljeva.

U ovom tekstu ću prikazati, na vizualan način, važnost dinamike kretanja, koja nije samo fizičke, nego i mentalne prirode. U mentalnom kretanju se nalaze naše misli, osjećaji, motivi, želje i potrebe. Način na koji ove riječi vibriraju u našoj svijesti ovisi o svakom pojedincu. Zamislimo osjećaj uzbuđenja kada nešto spoznamo, naučimo i ostvarimo. To je osjećaj kojim bi se trebali pokrenuti kako bismo stvarali.

Čvrsti temelji su važni za naš napredak i osjećaj sigurnosti, ali tu se misli na čvrstinu i sigurnost naših ciljeva i odlučnosti. Nestabilnost je upravo pokretač oplemenjenog stava i pozitivnog ritma kretanja u svakodnevici, što rezultira napretkom. Svaki napredak, bilo osobni ili zajednički, pokrenut je iz prvotnog nauma, a motivirani poticaj je vjetar u leđa.

Spomenuo bih “ubod motivacije”, što bismo mogli usporediti s nemirnim stanjem uma, koji stalno želi nešto ostvariti. To se može usporediti s nemirnim osjećajem iz kojeg se rađa kreativnost. Ovdje spominjem nemir u kontekstu motivacije, koji se može nazvati i stvaralačkom potrebom.

Ubod motivacije ostvaruje vatru ostvarenja. Vatra ostvarenja umiruje naša srca.

“Nemir radi oplemenjenja”

Prevelika sigurnost i udobnost dovode do pasivnosti koja ne doprinosi stvaranju, a za tim svatko čezne.

Stvaranje je dio naše prirode i važno je probuditi ga.

Iz nereda u red

Pozdravljam čitatelje! Jeste li doživjeli da se neobični detalji događaju u Vašoj svakodnevici? Pitanje je pomalo neobično, ali nije niti potrebno da bude previše razumljivo inače bi nas to odvelo u razna filozofska razmišljanja. Poanta je predstaviti smisao ovog teksta na jednostavan način, zar ne! To su detalji poput spontanih sukladnosti pojedinih područja naših života koja se međusobno povezuju na nama jasne načina. Mogao nam se dogoditi nered u našim mislima i radnjama. Mogle su se dogoditi radnje kroz naše smušenosti i nesavršenosti, koje se na kraju dana oblikuju u pozitivne osjećaje i misli. Pozitivna dinamika poticaja, kroz struje nereda dovela nas je do reda.

Sada možemo stati, udahnuti i zapitati se, dali smo imali takva iskustva kroz naše realne svakodnevice. Često kroz male detalje naših svakodnevnih života, ako nismo, zastanimo na trenutak, napravimo pauzu, otvorimo naše misaone i osjećajne poglede, i možda na trenutak osjetimo detalj koji će nas potaknuti na pozitivna djela, i eventualne promjene u našim životima.

Detalji su sitne promjene koje ostvaruju kreativan život. Odvažno nastupaju na sceni života dovodeći nas u realizaciju.

Besmisleno

“Ne podiži ruke od svog djela.”

Dali volim sebe?
Mogli bi reći, naravno da se volim.
Dali je to uistinu istina?
Sjetimo se mnogih stvari koje radimo protiv sebe. Opterećujemo se često bespotrebno. Strogi smo prema sebi. Može se reći da zanemarujemo svoje tijelo, često bez razmišljanja o posljedicama. Sve je to dio razmišljanja u svakodnevici.
Kako pobuditi osjećaje odgovornosti prema sebi? Kako probuditi ljubav prema sebi, kada smo jako kritični prema sebi. Sva ta pitanja su česta i normalna. Mnoge stvari u životu čovjeku nameću sve veće ljestvice mjerila, po kojima bi se trebao ravnati. U poslu, u ljubavi, u izgledu, u društvenom i obiteljskom životu.
Sve te ljestvice mogu biti drugačije od naših identiteta. Može se javiti kriza identiteta. Teške riječi za objasniti, zar ne! To sam tako nazvao da bi probudio razmišljanje. Naš identitet je često tajna, možemo znati u čemu smo dobri i kako se ponašamo, ali većinu stvari ne poznajemo iz svog identiteta. Zašto da se zamaramo, pustimo da otkrivamo detalje svog identiteta kroz vlastiti razvoj i djela koja iz njega proizlaze.

Nije misao ključ produktivnosti i krajnje realizacije uspješnog rješenja,  nisu promišljanja završne riječi u našim srcima,  već trenutak spoznaje oslobođene suštine koja nastaje uslijed niza misli,  ostvarujući istinu.

Naslov naslovne slike, “ne podiži ruku na svoje djelo” odnosi se na djelo svoga života i svih dobrih kreacija njemu.

Život

Buđenje, radost, mir i sigurnost, odlike su pouzdanosti i temeljni stup stabilnosti. Ravnoteža ostvaruje mir.

Zapitajmo se o vlastitim ravnotežama koje nam donose mir, dali su to ravnoteže ili ne ravnoteže.

Dosada i ispoljavanje kreatorstva

Priroda ljudskih potreba je “asimetrična struktura”, provedena kroz volju, i kao takva ispoljava kreaciju. Ta kreacija ispunjena je osjećajima autora. Kako zrači kreacija tako će i povratno zračiti oni koji ju percipiraju svojim osjetilima.

Iskorištenje dosade za napredak koji je po našoj mjeri.

Potrebno: odvažnost-motivacija-zadovoljstvo

Um i tijelo = inspirativno kretanje

Radost

Radosna slika sebe

Radost moga srca je mirna i ispunjena mirom, radost mi je nadohvat ruke, ali čekajte, da li sam stvarno sretan? Ne, osjetio sam planiranu sreću. Imam plan, da li je stvaran ili je produkt mojih želja? Više bih rekao da je to produkt onoga što želim. Sjetimo se kada se nečime obradujemo na prvu, onaj prvi osjećaj rasterećenosti je lijep i neopterećujući, ali kasnije ga sve više začinjavamo sa svojim ljudskim osobinama, željama i svime što smatramo dobrim, no samo se opterećujemo.

Tako je i sa drugim ljudima, primjerice odnosom između novih partnera. U početku je zabavno jer na prvu reagiramo s poštovanjem i osjećajima privlačnosti, bez drugih razmišljanja. Drugi dio koji se odnosi na teži dio je prvi pristup, koji nekim ljudima predstavlja problem, dok nekim ne.

Da bismo bili inspirirani i osjetili radost, potreban nam je poticaj. Poticaj može biti oživljavanje osjećaja koji su poletni i radosni, sa dozama uzbuđenja i euforičnih karakteristika. Euforični i uzbuđujući osjećaji nas čine poletnima, ali također možemo postati dezorijentirani i dekoncentrirani. Ostati koncentriran i stabilno uravnotežen je umijeće koje se može otkriti u spontanosti.

Ove prethodne rečenice mogu se usporediti s neravnotežom zbog koje možemo pasti.

Uspostavljanje ravnoteže treba biti prema shvaćanju svakog pojedinca. Želio bih podijeliti samo iskustvo koje sam primijetio kao mogućnost za uspostavljanje ravnoteže. Važno je naglasiti da se ravnoteža uspostavlja svakodnevno, od trenutka kada se probudimo do trenutka kada legnemo na spavanje. Shvatio sam da nema formule za kontinuiranu radost bez prisutnosti razvojnih osjećaja. Razvojni osjećaji su osjećaji koji nas potiču, motiviraju i pokreću naše djelovanje. Ti osjećaji ne moraju biti ugodni, čak suprotno, mogu kroz nelagodu postići smisao u svrhu ugode i postignuća. Ti osjećaji mogu na samu pomisao na strah ili neku nelagodnu situaciju, potaknuti čovjeka da se probudi iz uspavanosti kontinuiteta ravne linije i ostvari pozitivnu uzdrmanost

Uzdrmati znači pokrenuti, pokrenuti znači ostvariti, ostvariti znači krenuti ispočetka.